"Zdravlje nadmašuje sva moguća dobra tako znatno da je zdrav prosjak sretniji od bolesnog kralja."

среда, 13. август 2014.

Me VS Endometrioza



Evo obećanog posta o mojoj borbi sa Endometriozom o kojoj sam vam pisala u predhodnom postu. Sve što ovde pročitate istina je i desilo se lično meni. Unapred želim da kažem da ne želim sažaljenja niti išta slično tome, ja sam živa Bogu hvala i kucam sada ovaj post ne bi li vas što bolje uputila u ovu užasnu dijagnozu. Dugo nisam pričala o svom iskustvu skoro nikom jer mi je bilo suviše bolno, ali sad kako je prošlo 10 godina nemam više taj problem, čak se i lakše osećam. Upozoravam da sadržaj priče može u trenucima biti i težak pa preskočite te delove. Takođe neću spominjati imena i ustanove jer smatram da je to sada nakon svega totalno nevažno, daleko je iza mene.


Sve je počelo krajem aprila 2004-te godine, radila sam u dečijem butiku kao prodavačica. Do tad sam bila bezbrižna devojka puna života, vesela, volela sam da izlazim, da đuskam, da se provodim, konzumirala sam cigarete i ponekad neko alkoholno piće (uglavnom crno vino). Bila sam relativno zdrava ako se izuzmu česte upale krajnika, bešike i sezonske alergije. Imala sam puno društva i bila sam većinom omiljena, međutim samo sa odabranima sam se baš sprijateljila jer uvek sam umela da prepoznam u ljudima šta mi odgovara a šta ne na prvi pogled. Išla sam redovno na ginekološke preglede jer sam rano dobila ciklus i bio je uvek bolan činilo mi se više nego kod mojih vršnjakinja.
Jedan dan počeo je mnogo da me boli stomak, onako nedefinisano, jako oštro da sam se u par navrata morala saviti. Nisam bila ni sigurna tačno gde me boli,no kako se smirilo u toku dana odahnula sam.A onda se sledeći dan bol vratio jače i intenzivnije, da sam morala da odem kući sa posla i legnem, a zatim sam se javila doktoru. Trajalo je to punih 9 dana i noći sve gore i gore, lekari su me šetali od jednog do drugog pa zatim opet vraćali ispočetka, i svaki od njih me je samo stiskao i stiskao a meni su i bez toga oči ispadale od bolova. Bila sam na svim odeljenjima po bolnicama i uradili su mi sve analize, 9 dana niko nije znao šta mi je. Na svoju ruku sam u međuvemenu otišla i kod privatnog ginekologa koji je važio za jednog od najboljih, imenovati neću nikog jer sam to ostavila iza sebe i želim da tako i ostane. Po njemu nalaz je bio savršen, pa su lekari i to izuzeli kao mogućnost bola. Konačno posumljali su na slepo crevo ali vratili me kući. Tu 9-tu noć pozlilo mi je jako, celo telo mi se grčilo, počela sam da trnem i kao svest da gubim. Komšija je mene i mamu strpao u kola i usred noći odveo na hitnu hirurgiju, gde su me stavili u hodnik da čekam na red u takvom stanju. Konačno kad je neko primetio da sam ja na ivici da padnem uveli su me, smestili me i stavili hitno na infuziju.

Sledećeg što se sećam je da se budim u bolničkom krevetu, skroz omamljena sa ogromnom mučninom, malaksala i slaba kao nikad. Pokušavam da se pomerim ne mogu, pogledam dole ono stomak skroz uvijen, stavljen dren a ja prikačena na infuziju. Pitam tamo nekog šta mi se desilo a glasa nemam, samo čujem odgovor onako kao kroz tunel da moram da sačekam lekara. U medjuvremenu unezverena tako shvatim da sam ipak živa i tu osetim olakšanje. Doktor je došao, seo kraj kreveta i sve mi objasnio,ne sećam se da li je to bio taj dan ili dan kasnije. Rekao mi je da sam operisana 1 maja, da je on tad bio na dežurstvu, da me je očistio, sredio, izvadio slepo crevo onako usput kad me je već sekao, iako to nije bio moj problem, a zatim mi saopštio da je u pitanju jajnik, a kako on nije ginekolog nije ništa dirao oko toga nego samo odradio svoj deo posla i spasao mi život, jer sam imala unutrašnje krvarenje kako on reče i beskrajno mu hvala. Cista mi je po njegovim rečima pukla u stomak i izazvala sve te muke, i kako su dani prolazili to se više širilo po stomaku i penjalo se i mogla sam dobiti i sepsu al kažem opet hvala Bogu i tom divnom čoveku koji me je tada spasao. Objasnio je mojom mami kasnije da je rez veliki jer kad je krenuo da seče krv je počela da šiklja pa je morao što pre da reaguje. Tek narednih dana mi se vraćala slika kroz bljeskove, hirurški sto, hirurzi a u ušima mi odzvanjalo lupanje onih metalnih aparata ili kako se to već zove. Usledio je dug oporavak u bolnici koji sad nije tema, i nakon 3 nedelje sam bila puštena kući i upućena na dalje lečenje kad rana zaraste u ginekološku bolnicu.
Posle nekog vremena javila sam se tamo, i bila upućivana na razne preglede a zatim su mi se odredile i hormonalne terapije. Objasnili su mi da imam problem sa jajnikom i da će pokušati lekovima to da mi saniraju. Nisam se još bila oporavila od operacije kad je usledio šok od tih terapija, bilo mi je tako loše, muka, nesvest, neki osećaj koji se ne može objasniti, ali sam sve pila redovno i trpela ne bi i se izlečila. A onda me upute posle godinu dana da uradim analizu CA125 (tumorski marker) i rezultat mi ne bude dobar, još jedan šok. Svo to vreme sam mislila samo na jedno, kako to onaj ginekolog kod kojeg sam bila samo dan pred operaciju ništa nije video. Moja majka je čak išla kod njega i tražila objašnjenje tvrdio je da se cista podvukla pod jajnik i da se zato nije pokazala. Neću ništa da tvrdim lekar nisam nit da krivim ikog ali mi je to tad bilo neobjašnjivo.
Javila sam se sa rezultatom CA125 u bolnicu, i tada sam doživela najgori šok do tad-zakazali su mi operaciju, novu, opet. Nisam mogla da se smirim i mislila sam da mi se svet ruši, nisam imala snage ponovo kroz to da prođem, ali nisam imala drugi izbor, stisnula sam zube i čekala taj datum. Do tad nisam ni spoznala tog velikog borca u sebi i tako hrabru devojku.
Bio je septembar 2005-te, javila sam se u bolnicu u zakazanom terminu, i bila ponovo operisana, sečena na isti rez. Opet ista priča budim se u šok sobi, sve isti osećaji ali bol mnogo jači i slabost veća. Opet sam čekala hirurga koji me je operisao da mi objasni o čemu je reč, i tada saznam da sam ostala bez levog jajnika, levog jajovoda, dela trbušne maramice, da je bio tumor jajnika u pitanju, da se to šalje sad na neke analize pa će se za ne znam kolko dana znati šta je u pitanju tačno, i ne sećam se šta mi je još rečeno tad jer posle saopštenja o jajniku utonula sam u neki tunel sa mislima. Bila sam očajna, nisam znala šta me čeka sad dalje i kakav će mi život biti.
Bila sam otpuštena posle 3 nedelje opet kući,čekala sam te rezultate sa mojom majkom u znoju i suzama, i kad sam ih napokon dobila pisalo je ENDOMETRIOZA. Naravno tad nisam znala ništa o tome. Teško sam se oporavila nakon svega toga, kad sam bila na skidanju konaca saopšteno mi je da ću teško moći da imam decu i još neke stvari vezane za dijagnozu, kao i terapije inekcijama koje me čekaju ali sam hrabro ustala i krenula dalje, a onda je tek počeo pakao o čemu ćemo u nekom narednom postu, mislim da vam je za sada previše.
Hvala svima koji su odvojili vreme da ovo pročitaju, znam da možda mnogima nije zanimljivo i da bi više voleli da čitate o nekim kremicama, ali možda će ovo nekom koristiti nekad, što je i zamisao ovog bloga. A biće i o kremicama i veselijim temicama, polako samo :)


Više o samoj dijagnozi Endometrioze ovde.
Povezani textovi  Me VS Endometrioza #2 , Diphereline-hormonalne inekcijeMe VS Endometrioza #3Adenomioza nova djagnoza 2015






22 коментара:

  1. Nekako razumem kako si se osećala kada si prolazila kroz sve ove strahote. Ja sam seckana 11 puta. Zbog sasvim drugačijeg zdravstvenog problema. I bez obzira na to, sada živim jedan lep život :) A što se tvoje priče tiče, uverena sam da ću ovde na blogu pročitati vest o tvojoj trudnoći, bebi. Uverena! ;)

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Jako mi je žao što to čujem pogotovo sam se frapirala na ovo "11" puta. Ako ikad budeš imala potrebu da odeliš sa nekim svoju priču ovaj blog će biti tu .Hvala za podršku i lepe želje i ja svakog dana verujem u to,pa jednom mora i biti,kako ja volim da kažem kad-tad :)

      Избриши
  2. Uh, pročitala sam post u jednom dahu, kao i prethodni. Jako mi je žao što si prošla kroz sve to i na takav način ali sam sigurna da si sada mnogo jača osoba. Želim ti sve najbolje u buduććnosti, ali se uvek vodi onom da je zdravlje najbitnije a zdrav čovek može sve :) Lidija

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Tako je,možda jeste otrcan izraz ali zaista je istinit da bolestan čovek ima samo jednu želju :) Jesam mnogo jača,pametnija,izdržljivija i borbenija tako da i najveće zlo mora doneti nešto dobro na kraju,a ja se nadam da će kod mene to tek da krene da se događa. I hvala na podršci i komentaru :)

      Избриши
  3. Одговори
    1. Istina,možda se u današnje vreme novcem može poboljšati kvalitet života ali se zdravlje i dalje kupiti ne može.

      Избриши
  4. Žao mi je što si morala proći sam taj užas! ja sam oduvijek imala jako duge, bolne i obilne menstruacije. Zbog toga sam bila jako anemična. Napominjem, da sam tada već bila odradila jednu trudnoću koja je protekla, onako, školski, sve je bilo ok. jedno popodne, dok sam išla iz dućana kući, presjekla me jaka bol, oblio znoj, jedva sam se dovukla do stana. Bol je bila zoliko jaka, da je mogu usporediti sa trudovima! Zvala sam Hitnu, doktorica mi je rekla da ne zna kako bbole trudovi, dala mi inekciju voltarena i bol je ubrzo prošla. kako mi muž radi u bolnici, istu večer sam otišla na hitni ginekološki. Pregledao me ginekolog, rekao da je sve ok, i da ću ubrzo dobiti menzis, pa da su bolovi vjerojatno od toga. Sutradan sam otišla svom ginekologu (koji je zakon!). On me poslao na sve krevne pretrage, čak i na CA125. kad su došli nalazi, osim anemije, taj marker je bio blago povišen i odmah su mi rekli da sumljaju na endometriozu. Čak su je potvrdili ultrazvučnim pregledom. Za par dana sam bila na operaciji (laparoskopija, rez je zanemarujući, oporavak brz). Nakon operacije, ginekolog koji me operirao mi je rekao da je potvrđena endometrioza, da je sve očistio. Drugi dan sam išla kući. Nakon toga mi je moj ginekolog prepisao kontracepcijske tablete u svrhu terapije. Dobro sam ih podnosila, ali s obzirom da sam pušač, bilo je bojazni od pojave tromboze. Na prijedlog ginekologa ugradila sam hormonsku spiralu Mirenu. od tada sam kao ponovo rođena! Menstruacije su bile jako slabe, krvna slika mi je odlična. Imala sam veliku sreću da sam dospijela u ruke pravih doktora. Ovim putem se zahvaljujem cijelom osoblju ginekološkog odjela bolnice u Splitu!

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Draga Marijana,hvala puno za komentar i na tome što si podelila svoju priču,i drago mi je da neke od tih priča imaju i srećan kraj,onda nekako bude lakše sve što si morao do podnosiš dok je borba trajala.Kod tebe je bila sreća što si već pre toga rodila,to je olakšavajuća okolnost,i mnogo mi je drago da si dospela u ruke dobrih lekara i da si sad ok,iskreno se nadam da će tako i ostati.

      Избриши
  5. Vec danima pokusavam da procitam post, ali mi se nije dalo. Htela sam da se udubim u tekst, a ne samo da ga preletim. Kad god sednem nesto me prekine. Sada sam upila svaku rec i evo da ti kazem da mi je zao sto si morala proci kroz sve to... A znas mene (toliko me znas), kod mene enma mesta za tugu i patetiku! DOBRO iz svega toga je da si ostala ziva, jaca, pametnija, iskusnija, drugacija, bolja i sreca sto si pocela da pises o svom iskustvu jer ces mozda svojim iskustvom pomoci mnogim devojkama :* Hrabrica prava :* <3

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Hvala puno Milice,pre svega što odvajaš svoje vreme da čitaš sve ovo i hvala na razumevanju,podršci ,svemu :)

      Избриши
  6. Što nas ne ubije, to nas ojača! :-* Samo hrabro!

    ОдговориИзбриши
  7. Jeste grozno,ali vazno je sto si to ostavila iza sebe,moras izdrzati,znala sam za ovu dijagnozu,ali samo okvirno dok nisam pocela da citam na tvom blogu i mislim da je strasno hrabro od tebe sto iznosis svoja iskustva,jer ko zna sta coveku sve moze zatrebati,zao mi je jedino sto ne posedujem tvoju hrabrost,ali sta je tu je,tebi zelim sve najbolje i sigurna sam da ces izaci kao pobednik,jer iznad svega zasluzujes to.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Hvala ti puno draga tatjana uvek si tu sa rečima podrške, međutim kao što sam u trećem nastavku napisala Endometrioza se nažalost vratila i trenutno su u toku razne analize a uskoro idem i na magnetnu materice, pa videćemo šta će biti, napisaću post naravno i o tome svemu kada saznam i ja sve, verom u Boga idem napred i nadam se dobrom :)

      Избриши
  8. Hrabra žena, borac, hrabar tekst samo napred znas sve :*

    ОдговориИзбриши
  9. Ja tebi skidam kapu za hrabrost i snagu! :)

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Hvala ti puno na podršci, zamalo me ubilo sve ali ipak živa sam i jača sam i sada bijem nove bitke :)

      Избриши
  10. Jako mi je zao sto si morala kroz sve to da prolazis.Ja imam reumatoidni artritis,i znam kako je to sve sa lekarima,po bolnicama,ali guram i ne dam se,bilo je i veoma teskih perioda za mene,ali izborila sam se sa tim, prihvatila sam da je to tako,i vise se ne opterecujem...znas kako kazu Bog daje teske stvari samo onima za koje zna da su jaki i borci,i da ce oni to prebroditi,a ne slabicima...Ja ti zelim svu srecu sveta,bori se,jer zivot je jedan i treba ga maksimalno iskoristiti! <3

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Hvala puno za podršku i žao mi je uvek pročitati i tudje muke jer samo ko bije bitke sa zdravljem razume bolje onog drugog. Ja nažalost sad bijem i dalje ovu bitku i neke nove, ima post o tome ako te zanima , ali i dalje se ne dam i verujem, i nakon 11 godina.

      Избриши
  11. Ti si prosla pakao! (mozda je to blaga rec). Na zalost znam koliko doktori mogu da ti ili upropaste zivot ili ga spasu!Ti si naletela na nekog "strucnjaka" koga nije zanimalo da ispita zasto devojka ima toliko jake bolove, a vec ima podatke o bolnim ciklusima! Takva bezobzirnost, bahatost, nezainteresovanost me uzasava! ( i ja sam doktor, ali na svu srecu, nezaposljen,jer u ovakvom nasem sistemu zdravstva, gde je najmanja briga zivot pacijenta, ni ne zelim da radim! Pogadjas-idem za Nemacku!) Ja ti najiskrenije zelim svu srecu, narocito na bebecem planu,hrabro i sa osmehom! Osmeh je najvaznija stvar! Tema je odlicna za mlade devojke koje imaju slicne probleme, tvoja prica ce ih mozda naterati da kad prvi "strucnjak" kaze "nije ti nista", idu kod nekog ko i dalje ceni coveka a ne samo svoje vreme i svoj beli mantil!

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Jesam draga i nije da kukam ali pakao je mala reč i nažalost još traje, evo 11 godina, ako si pročitala i ostale textove pa i najnoviji onda ti je sve jasno. Nisam znala da si doktor, nailazila sam ja na razne al neki koji su zaista bili posvećeni nisu umeli da mi pomognu, neke nije zanimalo, neki samo pripišu uvek sve endometriozi bez da se pozabave malo dublje sa time, da bi tek sad naišla na doktorku kojoj je stalo malo više i koja me je prva poslala i na magnetnu jer je goli okom posumnjala da tu nešto nije ok još i bila je u pravu, ta ista me je sada stavila u program vto ali isto tako bila iskrena i otvoreno mi rekla sve mogućnosti i posledice. Tebi želim da spasiš svet i budeš najbolja u svom poslu :)

      Избриши