"Zdravlje nadmašuje sva moguća dobra tako znatno da je zdrav prosjak sretniji od bolesnog kralja."

недеља, 15. фебруар 2015.

Napadi panike-anksioznost


Posle mnogo postova o mojim ličnim iskustvima i mnogim dijagnozama koje sam vam opisivala kroz iste, možda ste pomislila da je to kraj, međutim nije. Usled svih nevolja koje sam prošla i raznih borbi sa zdravljem, desila mi se i ova bitka zvana ankcioznost bolje poznata kao napad panike. Kroz sve što sam prolazila a vi koji me pratite redovno da je to mnogo toga, čak previše za jednu mladu osobu bila sam jaka i hrabra, nisam plakala ni kukala, nisam proklinjala sudbinu, nego sam činila sve što je u mojoj moći da budem bolje, i nadala se ozdravljenju i čekala ga strpljivo, i još ga čekam, no nikad se nisam plašila ničeg čak i kada sam izgubila jajnik i saznala da sam imala tumor, ni kada sam saznala da imam  ozbiljnu bolest Endometriozu i još ozbiljniji HPV virus visokorizičnog stepena, ničeg se nisam plašila osim ovakvog života koji živim i zato sam se svim silama borila protiv njega. Nakon punih 10 godina uzaludne borbe u jednom lavirintu ili kako ja to volim da kažem začaranom krugu, doživela sam i svoj prvi susret sa ovom pojavom.

Napadi panike su emocionalni poremećaj koji se ispoljava naglom i za osobu iznenađujućom pojavom neprijatnih vegetativnih simptoma (ubrzan rad srca, otežano disanje, znojenje, senzacije probadanja, vrtoglavica, trenjenje ruku, trešenje, pomućenje vida i sl.), najčešće bez ikakvog očiglednog razloga. Navedeni simptomi se ubrzano pojačavaju i osoba oseća da nije u stanju da ih podnese. (izvor).


*Prvi napad desio mi se sasvim iznenada bez ikakve najave. Bila sam sama u stanu i spremila svoj obrok ne bi li ručala, sela sam i počela da jedem. Odjednom sam se počela gušiti, tresla sam se i borila sam se za vazduh, celo telo je počelo da trne i jako sam se po prvi put uplašila za svoj život, mislila sam da mi je kucnuo zadnji čas. Izašla sam na terasu ne bi li se bolje izborila za vazduh međutim gubila sam tlo pod nogama i svest i sve se oko mene vrtelo, skupila sam snage da pozovem mamu i ona je taman stizala kući. Izmerila mi je pritisak bio je jako visok, dala mi je pola neke tabletice da se umirim i napad je prošao, međutim posledice su bile velike, nisam mogla da dignem glavu iz kreveta, kao da je bila tonu teška i kao da je u noj nešto puklo. Naredni napad me je samo tri dana kasnije probudio iz sna, sve isti simptomi plus jako ubrzan rad srca pa onda kao da skroz stane da kuca pa naglo udari, i tako u krug a kad pokušam da dišem seče kao nožem, no prošao je i taj napad, a ja sam se sve više plašila narednog, koji se desio par dana kasnije i bio preloman da odem kod lekara i da shvatim i sama o čemu se radi. Nisam neko ko beži od dijagnoza jer sam se suočila kroz život sa mnogim i živim sa njima. Taj treći napad je bio kao u horor filmu, sva sam se tresla, cvokotali su mi zubi, odskakala sam od kreveta bukvalno i tonula u neki tunel najmračniji ikad, a moja glavobolja se pogoršala do te mere da sam opet povraćala svakog dana i nisam mogla da hodam.


Šta su zapravo napadi panike? Napad panike je strah od straha. Napadi panike ponekad se jave kod osoba koje su inače sklone anksioznom reagovanju (strašljive i senzitivne osobe). Napadi panike se ne javljaju slučajno i bez razloga kako se to čini osobi koja ga preživljava. Javljanju prvog napada panike obično predstoji niz nepovoljnih događaja koji su doveli do toga da se osoba oseća anksiozno (uznemireno i napeto). Neki od tih događaja koji prethode napadima panike su: hroničan stres, traumatsko iskustvo ili serija stresnih događaja, hronična iscrpljenost organizama usled preteranog rada i/ili nespavanja, gubitak bliske osobe, intenzivan bes, preterano uzimanje toksičnih supstanci (marihuana, kofein, baribiturati alkohol), fiziološki poremećaji (tahikardije, problemi u radu štitne žlezde), hiperventilacija itd. Svi navedeni događaji mogu dovesti do osećanja napetosti, anksioznosti i vegetativne hiperpobuđenosti. Neki ljudi koji su senzitivniji i strašljiviji skloni su da se uplaše ovih neprijatnih telesnih simptoma. Kada se osoba uplaši, svi navedeni telesni simptomi se pojačaju, osoba zaključuje da se nešto opasno događa i u tom momentu javljaju mu/joj se razne strašne misli poput: umreću, dobiću infarkt, pašću u nesvest, gušim se, ovo je znak da ću poludeti, moram da pobegnem, moram ovo da sprečim, ja ovo ne mogu da podnesem, staće mi srce itd. Navedene misli dodatno pojačavaju strah, a strah telesne simptome, dakle stvara se začarani krug koji dovodi do panike.(izvor).


Pošto su se svi ukućani pa i ja mnogo uplašili ovog stanja uz sva ostala sa kojima se borim, raspitali smo se za dobrog neuropsihijatra i zakazali termin. Htela sam da odem kod nekog proverenog i dobrog doktora jer ne pamtim baš lepa iskustva sa mojim pređašnjim susretom sa lekarima, o tome sam vam već pisala. Doktorka koja me je primila bila je dosta starija i po svemu sudeći vrlo iskusna u svojoj struci, naravno morala sam da idem privatno jer se samo na zakazivanje čeka i po 3 meseca u državnim ambulantama a i već imam iskustva sa svima njima, nažalost obišla sam sve bolnice i lekare u potrazi za dijagnozom glavobolja. Prvo mi je izvršila neurološki pregled pa kad je sa tim bila gotova čitala je i gledala pažljivo sve moje papire i nalaze, a mene ispitivala mnogo toga, malo je gledala u papire malo u mene i pažljivo slušala i analizirala svaku moj reč, pokret, pogled. Nakon skoro 2 sata pregleda i razgovora, zaključila je ono što sam ja već znala da je to anksioznost, i da nikako nisam depresivna pa mi je rešila prepisati neku blagu terapiju i naznačila je da moram jednom mesečno na kontrole makar narednih 6 meseci. Objasnila mi je da je kod mene do napada panike došlo od previše bolova koje trpim, od prevelike tuge što ne mogu da ozdravim a toliko se borim, takođe povezala je to i sa smrti oca koja se dogodila u tom periodu, rekla mi je onako na srpskom da se ja borim ko lav ali da moje telo više nema snage i mora da reaguje jer želi negde da izbaci svu tu bol, rekla mi je da moram da se otvaram više, da plačem, da vrištim ako treba, da ne budem toliko hrabra i gutam sve u sebi. Prepisala mi je neke tablete koje se koriste se za alergije ali u nekim dozama deluju kao blagi sedativi i koriste se u lečenju ankcioznosti, još neki lekić, i rekla mi je da pijem  MG tablete sa B6 vitaminom, jednu tabletu dnevno, i zakazala kontrolu za mesec dana. Napominjem da je ovo meni prepisao stručnjak nakon detaljnog pregleda i da je svako pojedinac za sebe, ja pišem svoje iskustvo a bilo ko sa sličnim tegobama mora da se obrati lekaru jer sam više puta spomenula da ja to svakako nisam !


Šta je važno da znate ako imate panične napade:
-Napadi panike sami po sebi nisu opasni i ne mogu dovesti do smrti ili bilo kog telesnog oboljenja.
-Napade panike je potrebno lečiti jer u suprotnom oni mogu trajati do kraja života (neće proći sami od sebe), zbog toga se obratite za pomoć psihologu ili psihijatru.
-Napadi panike nisu znak ludila niti naznaka početka neke teške duševne bolesti, od napada panike ne možete poludeti i izgubiti razum i kontrolu.
-Napadi panike se veoma uspešno psihoterapijski tretiraju.
Psihoterapijski tretman napada panike podrazumeva:
-Edukativni deo: terapeut objašnjava klijentu šta su napadi panike, kako i zašto nastaju i kako ih osoba stvara i održava.
-Terapijske intervencije: otkrivanje, analiza i osporavanje misli i ponašanja kojima osoba stvara i održava panične napade, učenje novog samopomažućeg načina mišljenja koje će osobi pomoći da ne doživljava nove napade, primena naučenih veština i izlaganje realnim situacijama itd.
-Relaksacija: učenje vežbi relaksacije i disanja. (izvor google).

Hvala na pažnji :).

16 коментара:

  1. Draga Tijana, svaka ti čast na pozitivnosti koj si zadržala prolazeći kroz sve ovo. Samo moram da ti zamerim što u svakom tvom tekst postoje lekovi i doze koje piješ, pa te molim da to više ne pišeš. Neka ovi tekstovi budu tvoje iskustvo, bez nepotrebnih citata sa google-a. Iako si proživela sve to, nemoj da se ljutiš, nisi stručna. Verujem da je tebi cilj da pomogneš ljudima koji isto to proživljavaju, ali to možeš samo kroz svoje lično iskustvo i svoja osećanja, bez napominjanja bilo kog leka ili doze, bilo kakvih suplemenata. Svi lekovi koji si navela mogu da se uzmu bez recepta, a nisu nimalo naivni. Neko ko nema novca za doktora, a imao je sličan napad (iako i to vrlo lako može da bude nešto drugo a ne napad panike) može da krene da se samoleči. Tako nisi nikome pomogla, samo si odmogla. Opet, za kantarion ista priča kao za grejp, ne sme da se pije sa svim lekovima.
    Još jednom te molim da se ne ljutiš, već ti kažem iz dobre namere: piši ono što znaš, piši svoj došivljaj, lekove i doze ostavi lekarima.
    A što se kontrole tiče, zakazi preko DZ, 6 meseci unapred može sigurno, kontrole su neophodne. T

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Ništa ne zameram i shvatam zašto si to napisala , ja sama sto puta isto tako ponovila da nisam ni lekar ni stručnjak a sve lekove koje spominjem su mi lekari stručnjaci prepisali nisam ih sama sebi odredila, ja sam negde mislila ako već pišem sve treba i da spomenem koju sam terapiju dobila a uvek se nadam da je svima koji čitaju jasno da je svako slučaj za sebe, no hvala na savetu i ispraviću to jer mi je jasno da nismo svi isti i da će neko možda posegnuti za nečim što su nekom drugom prepisali bez da ode na pregled. Preko DZ sam obišla sve bolnice i stručnjake i ipak nažalost dospela do ovog stanja tako da ipak više ne bi, jer sam nedavno ipak to uradila i ne bi mi verovala šta mi je neurolog preporučio.

      Избриши
  2. Sta reci?...Probadanje oko srca sam imala i ja u onom vremenu kad sam se razbolela od stitne. Bilo je strasno. Kako je krenulo lecenje hormonima i beta blokatirimai to se smanjilo. A onda je dosla dijagozna endometrioze i unistila me...Strah,ocaj i panika...tako da sad vec i ja imam dijagoznu anksioznog poremecaja. Bio mi je prepisan rivotril ali se meni vrtelo u glavi od istog i odbacila sam ga. Pijem bensendin i dijazepam i to po potrebi ali moram. Koliko sam ih u ono vreme kad sam imala hipertireozu i svesno ih odbacivala,sada kao da osecam da ne mogu bez njih. U to vreme sam pila caj od maticnjaka i kapi valerijane. Sada beta blokator svakog dana i s vremena na vreme osetim i dalje to probadanje. Kad bol oko srca krene,uzmem jednu kasicicu meda i nekako mi se to smiri.
    Pisala sam vec o tome da tuga,bol i suze moraju van nas jer zadrzavanjem istih se razboljevamo. Sve to znam ali panika i strah su nepredvidivi.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Sve mi je jasno i može da razume samo neko ko se susretao sa sličnim tegobama kad je bilo koji zdravstveni problem u pitanju. Nadam se iskreno da za sve nas koji ovako živimo postoji ono kolo sreće koje se okreće do tada se borimo i molimo Bogu, držim ti fige da se izvučeš što pre i sve bude pod kontrolom :*

      Избриши
  3. Dobro si napisala da je to strah od straha :) a to je najgora vrsta straha. Također bi dodala i da je to strah od smrti. Imala sam ove probleme nakon bolesti u srednjoj skoli kad sam imala iskustvo blisko smrti koje me jako uplasilo i skroz promijenilo. Dugo nakon toga su me mucili napadi panike i jedino sto mi je pomoglo je bilo suociti se s time, shvatiti sto su oni, zasto dolaze, zasto se tako osjecam, kad sam prihvatila cinjenicu da svi umiremo i da nemam razloga unistavati zivot panikom, popustilo me. Danas se skroz dobro osjećam, ali i dalje me plase nepoznate situacije i one koje ne mogu kontrolirati, u tim trenutcima se opet pojave brzi otkucaji i taj poznati osjecaj :/ drago mi je da si napisala ovaj post, bas je korisno o tom citati :)

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Hvala ti puno na podršci, naročito za ovaj post jer mi je nekako baš teško palo pisati ga nakon svega kao što mi je najteže do sada suočiti se sa svim ovim pored onoga sa čime se već dugi niz godina borim. Jeste ključ uspeha jdefinitivno prihvatiti problem, priznati sebi da ga imaš i onda krenuti borbu i lečenje, jer ako se problem poriče teško će se i rešiti, bilo šta da je u pitanju.

      Избриши
  4. Super si podnela sve te silne probleme sa kojima si se izborila;;kao lav''sto rekla ta doktorka.Drago mi je da cujem da je to proslo i da si se uspesno izborila sa svojim problemom,dobro je sto si napisala ovaj post,nikadd se nezna sta i kome moze zatrebati.Ovakvih iskustava nisam imala,ali u kakvim sam problemima ne bi me zacudilo ni da mi se desi nesto jos gore,zato ti hvala sto sam ovo saznala.Zelim ti kao isvima,pa i sebi sve najbolje i puno zdravlja koje je svima najvece bogatstvo,Moramo se boriti.pozitivno misliti,bice i nama jednom bolje,sigurna sam,pozdrav.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Hvala ti puno za podršku lepe reči i lepe želje, borimo se naravno do kraja nema odustajanja, verom u Boga živimo dalje :)

      Избриши
  5. Ja sam se najezila citajuci ovaj post, kao i prije par dana kad sam citala onaj post za Femisan A kapi kad sam vidjela koliko imas problema, a toliko se boris, trudis, dajes sve od sebe i pozitivno gledas u buducnost. Svaka cast na tome. Post je jako koristan i moze svima pomoci jer nikad ne znamo sta nam se moze desiti ili ljudima u nasoj blizini. Divim se tvojoj volji i hrabrosti, trebas biti primjer svima jer je pozitivan stav najbitniji, nikad se ne treba predati ma koliko teska situacija bila. Mislim da ne treba toliko drzati u sebi stvari koje osjecamo, tugu, nervozu, zelju za vristanjem i plakanjem, to uvijek svakome naskodi, ja ne volim da me neko vidi kako sam slaba i placem, ali zatvorim se u sobu kad nema nikoga kuci i isplacem se, izbacim svu negativnu energiju iz sebe jer sam se bas uvijek plasila tih napada panike i pucanja zbog pokusaja da covjek ostane cvrst, jak i pribran. Od srca ti zelim da kod tebe sve bude dobro i pod kontrolom, da se napadi vise nikad ne vrate i budes zdrava i srecna jer to zasluzujes. Samo naprijed Tijana :) <3

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Nažalost teme nisu baš lepe i često ljudi tako reaguju ali bila sam spremna na to kada sam započinjala svoj blog kao i na sve ostalo, ali nisam ni sanjala da ću dobiti ovoliku podršku i razumevanje, što ovako u komentarima a još mnogo više u inboxu i na mail, ti si jedna od njih i hvala ti puno na tome, drago mi je da se moji tekstovi shvataju na pravi način a ne kao kukanje ili ne daj Bože pametovanje :). Znam po sebi kad sam se tek razbolela koliko su mi pomagali ovakvi tekstovi iz nečijeg iskustva, iskreni i otvoreni pa sam se time vodila kada sam počela da pišem o svojim zdravstvenim problemima.

      Избриши
  6. Kao što si rekla, ovo može razumjeti samo netko ko je sve to prošao. zato te ja jako dobro razumijem!

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Upravo tako i žao mi je što me razumeš jer onda znam šta si prošla ali opet hvala ti na podršci, znači mnogo. Endometrioza je strašno opaka i zla, napada sve pa i psihu. Od moje majke prijateljica je nažalost zbog Endometrioze nakon primanja Zoladexa prošla mnogo loše kad joj se vratila i napala psihu, kako kaže lekar "začarani krug ".

      Избриши
  7. Kroz sve ovo sam prolazila i jos uvijek se borim. Razumijem te i odlicno napisano, ovakav tekst ne bi mogao napisati ko to nije osjetio na svojoj kozi.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Hvala ti puno i naravno je da može razumeti samo onaj ko oseti, tako je nažalost al bože zdravlja svima pa da niko više i ne mora da oseti jer zaista ne daj Bože nikom. Evo i ja se borim nekako a svakim odlaskom u bolnicu na neke analize mi se pogorša al šta da radim guram dalje.

      Избриши
  8. Postovana, hvala ti sto si podelila ovaj tekst sa nama. Mogu ti samo reci da ja od panicnog poremecaja patim godinama. Pocelo je jos dok sam bila malo dete. Onda se dugo nije jevljao. Sve dok na porodjaju carskim rezom nisam dozivela arest na operacionom stolu i videla sebe iz druge perspektive, to je bilo 1996 godine. Kada sam se vratila poremecaji su bili intenzivni. Strah od smrti kao jedini koji postoji. Sve sto si opisala, gubitak vazduha, tahikardije, osecaj propadanja, nesvesti, ja cak nisam mogla ni da se krecem, osecaj paralize, nisam mogla da izadjem iz kuce. A kuci mala beba o kojoj moram brinuti, strasno. Sve to moj muz nije mogao da shvati i ostavio me je. I evo godinama se ja borim sa anksioznoscu. Sve do 2009 nisam koristila terapiju, tada mi je lekar dao Xanax i B vitamin. Od 2009 do 2013 sam prezivljavala pakao anksioznosti. I onda sam odlucila da se uhvatim u kostac sa svim tim. Bacila lekove, porazgovarala sama sa sobom i evo vec tri godine sve je OK. Sin ima 20 godina, on mi je mnogo pomogao da se izborim sa svim tim neugodnostima zvanim panicni poremecaj. DOsta je sazreo kroz moj problem. Ja sam pocela da pisem blog i odlucila da me anksioznost nikada vise ne uzme pod svoje.
    Puno te pozdravljam i hvala ti na svom iskustvu sto si podelila.
    Saljem ti veliki poljubac.

    Ana

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Draga Ana nažalost od ankcioznosti pati sve više ljudi, pogotovo žena u današnje moderno doba kada se živi brzo i totalno nezdravo. Jako mi je žao što si morala sve to da prođeš a opet moram reći svaka čast što si se izvukla i uspela, jer sama sebi si pomogla u suštini to je jedini i najbolji lek iako je pomoć naravno neophodna kao i razumevanje bližnjih, žao mi je što ga ti nisi imala od muža. Ja sam kao mala počela sa tim strahovima jer nisam imala lepo detinjstvo ali sam bila užasno jaka i kroz sve što sam prolazila borbe sa zdravljem, tumorom i sve ostalo ostajala sam jaka nisam se dala mislima da me obuzmu jer sam znala da je to kraj međutim kad sam se malo opustila, upoznala čoveka svog života počelo je da se ispoljava i to a ranije se ispoljavalo kroz užasne glavobolje i povraćanja svaki dan tokom godinu dana i što ti kažeš paraliza i samo 4 zida, a onda je preraslo u ankcioznost malo kasnije jer su me zbog glavobolje lečili terapijama neuropsihijatri i to sve uzaludno. Pokušavam i sada da se izborim sa tim kada me uhvati autosugestijom mada često je prosto nemoguće , puno hvala za komentar i podeljeno iskustvo i sve najbolje :*

      Избриши